Sarajevo – Završena je 3.branding konferencija na kojoj se većina interkacija među govornicima zasnivala na unaprijeđenju odnosa izmedju klijenta – agencije – medija a sve u korist potrošača.

ALI, MOŽE TO I BOLJE

Ko su pravi fajteri?

Treća po redu ˝Branding konferencija˝ po imenu ˝Ko su pravi fajteri?˝, održana je 14. lipnja u Sarajevu, u hotelu ˝Bristol˝. Na konferenciji je bilo oko 230 sudionika, te 20 predavača iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Crne Gore, Turske i BiH. Sve što slijedi u tekstu ću pisati kao neznalica na području brendinga i ovo je prikaz kroz oči nekog tko se po prvi put susreće sa stručnjacima koji se time bave, i koji bi me trebali uvesti u svijet brendova. Na prvi pogled, konferencija je izgledala poprilično impresivno. Uredno uređeno predvorje i sama dvorana, osvijetljena sa, na trenutke i ugodnim, plavim svijetlima (odabir boja je bitan za brandiranje, rekli su) sa štandovima skupih sponzora i prekrasnih i uslužnih hostesa na svakom koraku.

Takva je bila i vrećica sa darovima za sudionike, korisna i bogata. Vrećicu spominjem zbog dva detalja, jednog koji me se dojmio i jednog koji baš i nije. Prvi detalj je dar u obliku sjemena drveta, kojeg je svaki sudionik dobio, od ukrasnog drveća, pa sve do sjemena pistacija, s objašnjenjem da je brend upravo poput drveta, da ga treba paziti i maziti, uzgajati i pratiti ako želimo da pravilno i dobro napreduje. Slikovita i jako lijepa gesta. Drugi detalj je misteriozni nestanak lijepih, malih, zelenih rokovnika iz moje i kolegičine vrećice odmah nakon prve pauze, iako smo čitavo vrijeme bili okruženi prekrasnim, uviđavnim intelektualcima iz svih sfera biznisa i marketinga, s lijepim manirima i širokim osmijesima, obučenima po najnovijoj ˝hipster-beskućnik-gospodin˝ modi. (Tim redom.)

IZOSTALA PROJEKCIJA STVARNIH BiH BRENDOVA

Izgleda da odijelo ipak ne čini čovjeka. Čitav događaj je vodila gospođica Naida Kundurović, koja je zbilja odradila fantastičan posao i čiji se bogati rezime i školovanje diljem svijeta itekako dalo osjetiti kroz, sasvim tečno, elegantno i kristalno jasno vođenje čitave konferencije. To isto se, nažalost, nije moglo reći i za predavače. Većinu vremena smo slušali suhoparno, mlako i predugo nabrajanje ˝kako bi trebalo biti˝ ali eto, iz nekog razloga ipak nije. Valjda poslodavci, menadžeri i ini ne znaju prepoznati važnost dobrog marketinga i stvaranja brenda u BiH. A BiH, kako je na otvaranju rekao Emir Hrenovica, ministar gospodarstva u Kantonu Sarajevo, vrvi od potencijala. Pitam se, jer stvarno vjerujem da BiH vrvi od potencijala, zašto neke stvari nisu spomenute, a tiču se izravno konferencije o brendovima, u BiH i općenito.

Vinska cesta Hercegovine, kao niti jedno vino, a Hercegovina ima jako kvalitetna vina, nije niti spomenuto, iako bi trebalo jako malo truda da se od nečeg takvog stvori svjetski brend. Bilo bi dobro da se, ne samo pričalo o tome, nego i kušalo vina s juga naše zemlje, ali o tome, kao niti o ijednom drugom alkoholnom piću, nije bilo govora. Čak niti u sklopu BiH zračnog prijevoza, gdje je savršeno logično promovirati autentične proizvoda same zemlje, hercegovačkih vina jednostavno nema u ponudi. Ne razumijem zašto? Ili npr. Kravice, zapušteno Hutovo Blato ili pak Međugorje, također nisu našli svoje mjesto na konferenciji, iako bi promidžbu Međugorja uspješno moglo odraditi i dvogodišnje dijete, tako snažno i živo je to mjesto. Opet, ne razumijem zašto? Ubrzo me svojim predavanjem prosvijetlio gospodin po imenu Necati Ozkan koji je bio na, po meni, neuspješnoj misiji predstavljanja Turske kao brenda. Njegovo predavanje je bilo kao loš propagandni program, vođen nekim tko se prvi put susreće s tim što upravo radi, na jako lošoj, turskoj ˝pipl mast trast as˝ verziji engleskog jezika. To baš i nije prikladno, s obzirom da je plaćen, vjerojatno masno, od Turske vlade za taj angažman. Uglavnom, kad je upitao tko je bio u Istambulu, tek desetak ljudi, uz mene, nije diglo ruku. Podijeljenost i razlike su se mogle primijetiti i u neprestanom izostavljanju onog ˝…i Hercegovine˝ tako da su predavači stalno pričali o Bosni, u Bosni, za Bosnu.

Kad se tako stvari poslože, nije čudno da se hercegovački, vjerojatno najviše potencijalni, brendovi zaboravljaju. Možda ljudi i ne znaju za njih. I opet pada u vodu stalno urlikanje i busanje bosanskom multikulturalnošću, tolerancijom i ravnopravnošću. Predavač kojeg valja izdvojiti kao ugodno iznenađenje bio je Almir Flisar koji je održao jako zanimljivo predavanje pod nazivom ˝Genotip branda˝, dajući mu osobine živog bića, te tako objašnjavajući njegove potrebe, emocije i prohtjeve koje moramo ispunjavati da bi rastao. Valja izdvojiti i jednu od tri panel rasprave, koje je lijepa Naida vodila savršeno smisleno, a koja je govorila o generaciji koja se rađa s monitorima u rukama, ljudima koji su praktično bespomoćni bez tri mobitela, prijenosnog računala, mp3-a i čega sve ne. Rasprava je bila zanimljiva zbog teme, iako sudionici nisu iznijeli ništa nova, pričali su o internetu kao nečem najboljem što se dogodilo u povijesti, nečem što educira i informira, a nitko nije spomenuo da smo ustvari dobili savršenu pornografsku platformu za sve vrste opačina i da imamo generaciju koja gubi svaki smisao za gramatiku, sa svojim LOL, GJ, OMG, WTF vokabularom. Umjesto obrazovanih, informiranih i educiranih malih genija imamo nepismene klince, nesposobne za život, pretrpane smećem od informacija, zaglupljene i izopačene. Takvu vrstu retorike su nekako podupirali i sami predavači, neprestanim i nadasve nepotrebnim terminima na engleskom jeziku. Valjda tako djeluješ pametnije, što li…

Sve u svemu, nitko se niti u jednom trenutku nije dotaknuo nikakve problematike i sve je u nedogled kružilo po apstraktnim pojmovima i primjerima, mlako, besciljno i dugotrajno. Sva ergela BiH marketinških stručnjaka nije pokazala zavidne komunikološke niti predavačke sposobnosti, ili su možda titule ˝stručnjak˝ i ˝fajter˝ dobili u nekoj drugoj zemlji, s obzirom da žive u BiH, s nebrojenim potencijalnim brendovima, a ipak, zemlji bez ijednoga brenda…
www.enter.ba
Ivan Mikulić