Stari putovi, od Širokog prema Bosni i zapadu, išli su preko Crnča, Bandurice, Rosnih poljane pa dalje. Na svakih kilometar, vidimo križ, ili staro groblje, stare čatrnje i pojate, žilav i malobrojan hrvatski puk kroz teška stoljeća čuvao i sačuvao je svoja ognjišta i svoju vjeru.

Uz put nalazile su se gostionice i prodavnice, konaci i staje za životinje, pa nekad i matični ured.
Danas ove putopisne i slikovite makadamske ceste posjećuje dobar dio svijeta željnog prirode i prekrasnih pogleda, ako zanemarimo divlja odlaganja smeća, one su pravi lijek za dušu i tijelo.
Pogled na istok prema Veležu, malo niže prema Leotaru, Popovu polju, čak i Crnoj Gori, pa prema planini Žaba iznad Hutova, vide se navečer svjetla sa vjetrenjača u Ponikvama na Pelješcu, Baćanska jezera i more ispred Ploča, Vrgorac, Matokit, Biokovo prema jugozapadu, Sv.Jure i drugi vrhovi.

Krompir, mountbike, crossbike, hiking, roštilj, bijeg u izolaciju najčešće su riječi vezane za crnački kraj i Banduricu.