Ja se kajem, Bože mili

Od svakoga grijeha moga;

Moje srce gorko cvili,

Jer uvrijedih Tebe, Boga.

Milosrđe tvoje veće

Nego moje sve krivine;

Tvoja milost pustit neće,

Skrušen grješnik da pogine.

Autor ove divne korizmene pjesme je Juraj Mulih koji je bio prvi Hrvat nakon Ruđera Boškovića koji je postao redovitim profesorom na Papinskom sveučilištu u Rimu. Mulih bio je svećenik, hrvatski isusovac, pisac i glazbenik, pučki misionar koji je propješačio područje od Senja do Osijeka i Varaždina, također hrvatskim selima u Mađarskoj sve do Budima. Posvuda je okupljao mnoštva, razumljivim jezikom propovijedao vjeru i čovječnost, dijelio narodu mnoštvo baš za te prilike tiskanih knjiga. Pješačio je bos od sela do sela, s kriškom kruha i komadićem sira u torbi, pazeći da ne bi svojim pothvatima ekonomski ugrozio siromašne mjesne župnike. Onodobni kroničar Baltazar Adam Krčelić posvjedočio je kako je Mulih bio neporočna života. Na dan njegove smrti 1754., zagrebački sabornici zatražili su od Družbe Isusove da učini iznimku od svog uobičajenog postupka s pokojnicima i da njegovo mrtvo tijelo izloži cijela četiri dana, kako bi mu mnoštvo ožalošćenog naroda iskazalo počast. Mulihovi zemni ostaci i danas počivaju u crkvi sv. Katarine na Gornjem Gradu.

Vrelo Župa Boćina Stablina