Noć je prespavana, glava još malo osjeća da se sinoć pila žuja, doručak se smjestio na pravo mjesto u želudcu i… vrijeme je za pisanje RECENZIJE!!!! A sinoćnja svirka u Purgeraju je bila stvarno O D L I Č N A! S radošću ću preskočiti daljnje uvodiziranje i odmah prijeći na stvar.
Prvi su te večeri nastupili Kuakaul. Radi se o instrumentalnom kvartetu kojeg čine vrsni profesionalni glazbenici koji nikako ne zaslužuju epitet demo-glazbenika ali budući da još nemaju s Kuakaul-om objavljen ni jedan album morat ću im nalijepiti DEMO etiketu. Dakle… tu su Josip Tocilj na klaviru (Sick Swing Orchestra i dr.), Vlado Mirčeta na gitari (Mayalles, Valeria Nikolovksa i dr.), Mario Rašić na basu (Baobab, Bare i Plaćenici i dr.) i Miro Lehpamer na bubnjevima (isto Sick Swing Orchestra i dr.). E pa momci sviraju jako dooooooooooooobaaaaar jazz. Njihov kreativni spoj funka, rocka, baladičnosti, swinga i svega ostalog u što su se usudili dirati funkcionira odlično. Od stvari koje su odsvirali te večeri ne znam koju bi izdvojio jer je svaka odlično ispričala svoju priču. Ono što apsolutno dominira njihovo svirkom je zrelost, bilo da se radi o komponiranju, aranžiranju ili solističkom pristupu. Rezultat svega je vrlo ugodna glazba, vrlo pristupačna i prosječnom slušatelju. Dosta se osjeća utjecaj novih modernih jazz bendova tipa Medeski, Martin & Wood ili čak Esbjorn Svensson tria ( u nekakvom light obliku). Jedina zamjerka koju imam je vezana za klavijaturistu koji je u ponekim trenutcima odavao nedostatak feeling-a (ovo se najviše odnosi na pretjerano jednolično ponavljanje jurnjave -gore&dole- po tipkama).
Nažalost uglavnom brbljava atmosfera Purgeraja za vrijeme njihovog nastupa ometala je ugodno apsorbiranje tiših glazbenih trenutaka. Svakako bi ovakav bend bilo puno bolje poslušati u nekakvom jazz klubu ili Sax-u. U najavi programa Purgeraja stoji da im album prvijenac samo što nije izašao… E pa mogu reći da se jako radujem tom događaju.
I
nakon poduže pauze na stage su se popeli So What Syndicate. U tom trenutku valjda svi koji su bili te večeri tamo su se slili u Purgerajski hodnik i nastala je prava euforija. Atmosfera se zahuktavala groove-astičnim instrumentalnim uvodom, a kad su se momcima na stage-u pridružile i tri pjevačice u narodnim nošnjama nastala je ludnica. E pa ljudi moji So What Syndicate su (oprostite mi što ću biti prost ali jedino se tako mogu ispravno kvalitativno izraziti) JEBENO ODLIČAN BEND. Kombinacija tradicionalne glazbe dalmatinske zagore, hercegovine i južne hrvatske i funk-jazz ritmova se pokazala ubojito dobrom. Ritam sekcija (bubanj, bas, gitara i klavijature) ima GROOVE-ČINU koja bi pokrenula i jetia tako da ne treba ni spomenuti da je cijeli Purgeraj bio u pokretu. Violina se također solistički savršeno uklopila u cijelu priču. A simpatične cure su sa svojim nošnjama bile svakako nesvakidašnja pojava na pozornici kluba. U svirci se čulo da nisu baš najuvježbaniji i znali su se pogubiti nekoliko puta ali (opet ću biti prost) zajebi to. Svaka čast ekipi jer stvarno prže odlično. Na kraju su za bis ponovili simpatičnu Moja Jelo u nešto opuštenijoj varijanti.
Za kraj što da kažem….
Ovakvi demo koncerti su nažalost rijetkost… ovakvi demo bendovi su nažalost rijetkost…
Zajebi riječ demo (prostak jedan:-)…
ništa te večeri nije bilo demo…
Prekrasna večer…
Audiometar (ocjena od 1 do 10)
KUAKAUL: +8
SO WHAT SYNDICATE: +9
(Tonic Electronic)