Nedavno je izašao i drug broj magazina «Međugorje tribune» kojeg uređuju i izdaju Hrvati iz Hercegovine. Za ovu godinu magazin je predviđen kao kvartalni tj. izlaziti će svaka četiri mjeseca isključivo na engleskom jeziku, a već iduće godine će ići kao dvomjesečnik i imati će svoja izdanja i na hrvatskom jeziku.
Kolumnist časopisa je i fra Jozo Zovko koji je za ovaj broj napisao uvodnik kojeg Vam prenosimo u cijelosti, a na stranicama www.medugorjetribune.com možete pronaći sve članke objavljene u magazinu. (suzy)
Napokon imate časopis
Glasoviti glazbenik Bach oduševljeno će nakon koncerta reći svojim prijateljima i suradnicima:”napokon imate glazbu!”.
Čitajući prvi broj vašega lijepo i do kraja estetski uređenog časopisa može se mirne duše reći: prijatelji Međugorja, štovatelji Kraljice Mira, svi vi koji ljubite Međugorsko čudo imate napokon časopis. Kao što se po jutru dan prepoznaje, tako smo i po prvom broju prepoznali nakane, odnosno ciljeve ovog nanovo pokrenutog časopisa koji je bez sumnje najbogatiji i najotmjeniji na engleskom jeziku.
Zamoljen da napišem i da tako javno izrečem svoju misao i sugestiju odgovorio sam na poziv uredništva. Zašto?
Jer se radi o Međugorju. Međugorje je definiralo moj život u Crkvi koja poput rijeke protječe ovim izabranim mjestom. Međugorje jeste mjesto, ali kada kažemo Međugorje uvijek mislimo ne na topografsko određenje nego više na duhovni pokret koji je poput vulkana počeo u vremenu i prostoru s ljudima koji su i danas tu. Sve se mijenja, a ostaju svjedoci Božjeg zahvata po Djevici u Međugorju.
Želim govoriti o nekim mojim iskustvima koje javnost još nikad nije čula. Osjećam da je vrijeme čuti. Želim na ovim stranicama ukoliko mi dopusti vrijeme i zdravlje govoriti otvoreno o našim slabostima koje smo pokazali u odnosu na komunistički režim.
Ne želim polemizirati, ne želim ponižavati, ne želim prozivati nikoga, niti li graditi neku karijeru na račun božje milosti. Želim naprosto pokazati kako je neprijatelj ušao na njivu i posijao kukolj. Želim razjasniti, jer su to zaslužile tisuće i tisuće svećenika koji su riskirali karijeru i odlučili hodočastiti, ispovijedati, živjeti poruke.
Želim ohrabriti i u pravi milosni kontekst staviti tolike biskupe i kardinale, te pape koji su se odredili jasno prema Međugorju. Želim rasvijetliti pojedine stavove nekih koji misle da su dužni definirati Međugorje, te da je njihov sud jedini posljednji pravorijek o nesagledivoj milosti koju primaju i nalaze milijuni ljudi, uzvanika na gozbu mira i molitve, na proslavu Jaganjca u Euharistiji.
Napokon o Međugorju treba pisati. Dok o tom razmišljam želim zaključiti riječima sv. Ivana:
„ Znamo da je istinito njegovo svjedočanstvo. A ima i mnogo drugoga što učini Isus. I kad bi se sve napisalo redom mislim da ne bi ni u cijeli svijet stale knjige koje bi se napisale.”
Iv 21,25.
I kad bi svi novinari svijeta i sve novine i časopisi svijeta pisali o onom što nam učini Djevica i čini danomice ne bi moglo stati u sve novine. Ne bismo znali izreći ljudskom riječi, ne bismo uspjeli izvući i izreći umjetnošću fotografije. Naša riječ je ljudska komunikacija, a ovdje je više od toga. Naši doživljaji su ljudski, kao i naša zapažanja, a ovdje je puno više od toga. Stoga sa strahopoštovanjem pišem. S dubokim respektom prema svima i svakome, a ponajviše prema onima koji su trpjeli za istinu i program Gospin. To su u prvom redu vidioci i župljani.
Cijenjeni čitatelji, ovaj časopis vidim kao posebni dar za veliku dvadeset i petu obljetnicu i ukazanja Kraljice Mira. Ako bi ovaj časopis imao išta drugo za cilj osim prenijeti Njezine poruke i svjedočanstva tisuća koje je Njezina neizmjerna majčinska ljubav dotakla i dotiče ova uvodna riječ bi bila početak i kraj naše suradnje.
S vama u molitvi
Fra Jozo Zovko