Istočni obronci Biokova, preko kojih stara cesta, iz sela Kozice, vodi prema Makarskoj, po svemu sudeći skrivaju tajnu nestanka jedne skupine širokobrijeških franjevaca koje su 08. ili 09 veljače 1945. partizani odveli „Via Spalato".

Zaključak je to jedne skupine istraživača koja se bavi prikupljanjem povijesnih dokumenata i svjedočenja očevidaca vezanih za komunističke zločine nad hercegovačkim franjevcima i civilnim pučanstvom.

Prema podatcima kojima raspolažemo, mikrolokalitet te masovne grobnice je lociran a nalazi se u jednoj kraškoj vrtači, nedaleko od stare cestovne komunikacije između Kozice i Makarske.

Spomenuta masovna grobnica prekrivena je betonskom pločom, koju je
tamošnje lokalno pučanstvo, pod pritiskom komunističkih prvaka,
postavilo negdje oko 1948. godine.

Sudeći prema izjavama očevidaca, u spomenutoj masovnoj grobnici nalazi
se oko šezdesetak tijela. Riječ je o zarobljenicima koje su dalmatinski
partizani sa sobom doveli iz Širokog Brijega i Ljubuškog.

Vicepostulator Vicepostulature „Fra Leo Petrović i 65 subraće" fra
Miljenko Stojić potvrdio je kako i on osobno raspolaže tim saznanjima,
dodavši kako je, ipak, prerano govoriti o bilo kakvim detaljima vezanim
za taj zločin.

S druge strane već je napravljena i sama rekonstrukcija pokreta
dalmatinskih postrojbi na povratku iz Hercegovine, zahvaljujući kojom
imamo točan pregled postrojbi i zapovjednika, koji su po svemu sudeći
izravno sudjelovati u pripremi i samom izvršenju ovog zločina.

Prema podatcima iznesenim u spomenutoj rekonstrukciji, rađenoj na
temelju dostupne arhivske građe i izjava očevidaca, odgovornost za ovaj
zločin izravno leži na zapovjednoj strukturi II. dalmatinske brigade i
njenom zapovjedniku Bruni Vuletiću, dugogodišnjem bliskom suradniku
Josipa Broza Tita i nekadašnjem vojvodi sinjskih alkara.

Komunistički diktator Tito sa svojim učenikom i koljačem Brunom Vuletićem

Ta je postrojba, prema tvrdnjama povjesničara, sve do siječnja 1945.
bila u sastavu II. crnogorskog korpusa. Tek u siječnju 1945., na
zapadnim je prilazima Širokom Brijegu, na temelju zapovjedi Vrhovnog
štaba, bila izravno uključena u strukturu 9. dalmatinske divizije.

U bojevim djelovanjima s početka veljače 1945., vođenim sjeverno od
Širokog Brijega i Mostara, zahvaljujući isključivo grubim pogreškama
zapovjednika i katastrofalno lošoj procjeni, II. dalmatinska brigada
razvučena je na dosta velikoj zemljišnoj prostoriji, što je u
konačnici dovelo do velikih ljudskih gubitaka.

Zbog tih gubitaka, ali i određenih unutarnjih problema, u koje neki
izvori ubrajaju i pobunu zbog zločina koje su pripadnici ove postrojbe
počinili nad šestoricom franjevaca u Mostarskom Gracu, Vuletićeva je
brigada bila prebačena u korpusnu pričuvu, i prije službenog okončanja
Mostarske operacije.

Upravo u pobrojanim činjenicama treba tražiti i odgovor na pitanje zbog
čega su ovoj postrojbi i njenom zapovjedniku Bruni Vuletiću bili
povjereni ratni zarobljenici, zaključuju autori ove rekonstrukcije.

Međutim, postoje i iskazi očevidaca prema kojima je u izravna ubojstva
zarobljenika bio osobno umješan i Ivan Gaće iz Zagvozda, koji je u to
vrijeme bio zapovjednik IV. splitske brigade, što na neki način dodatno
usložnjava čitav ovaj slučaj.

Obadvije ove postrojbe nalazile su se u zapovjednom lancu 9. dalmatinske
divizije, na čijim su se najistaknutijim zapovjednim pozicijama u to
vrijeme isticali: Ljubo Truta, Ilija Radaković i Andro Kovačević, koji
su izravno bili podređeni dvojcu Petar Drapšin-Boško Šiljegović,
suverenim vladarima u štabu 8.dalmatinskog korpusa i podređenim mu
postrojbama.

Rekonstrukcija puta do mjesta zločina

Nakon povlačenja iz Širokog Brijega, II. dalmatinska brigada je sa sobom
povela dio ratnih zarobljenika koji su se zadesili u nekoliko
improviziranih partizanskih zatvora u tom mjestu i okolnim selima,
uključujući i zatvor u Knešpolju, gdje je skupina franjevaca iz
franjevačke hidrocentrale, čak, i zanoćila jednu noć.

„Dok je novoimenovani komandant obrane Ljubuškog Marijan Primorac,
tadašnji gospodin života i smrti u ovom djelu Hercegovine, uz političku i
obavještajnu potporu svoga „rojaka" Jure Galića, ljudskim tijelima
punio masovne grobnice u okolici ovog mjesta, iz pravca Širokog Brijega u
ovaj je gradić stigao jedan bataljun II. dalmatinske brigade koji je
sa sobom vodio skupinu od šezdesetak zarobljenika", kaže se također u
rekonstrukciji.

Nakon razgovora obavljenih sa Perom Jelčićem i Marjanom Primorcem,
pripadnici štaba II. dalmatinske brigade, iz zatvora u Ljubuškom, sa
sobom odvode i nekoliko ratnih zarobljenika, uključujući i fra Julijana
Kožula, te fra Zdenka Zubca.

Sudeći prema zaključcima rekonstrukcije, jedan se bataljun iz sastava
II. dalmatinske brigade, vodeći sa sobom tu istu skupinu zarobljenika,
iz Ljubuškog uputio prema vrgoračkom selu Kozici, gdje su kraće
vremensko razdoblje i boravili.

Sudeći prema određenim svjedočenjima, nitko od nazočnih partizanskih
oficira nije na sebe želio preuzeti odgovornost za njihovu sudbinu.
Čekale su se, naime, upute s viših zapovjednih instanci.

Nakon kraćeg vremenskog razdoblja, i očito primljenih uputa, dvije su se
partizanske čete, vodeći sa sobom manji dio zarobljenika, zaputile
prema Zagvozdu.

Prema zaključcima autora rekonstrukcije, spomenuti je podatak ujedno
ključan za rasvjetljavanje enigme – kako su u istoj masovnoj grobnici u
Zagvozdu pronađena tijela fra Julijana Kožula i fra Zdenka Zubca,
odvedenih iz zatvora u Ljubuškom, te fra Melhiora Prlića, za koga se
pouzdano zna da je uhićen 08. veljače na Širokom Brijegu.

Širokobriješki franjevci u jesen 1944

Druga skupina partizana, brojnosti jedne pješačke čete, iz Kozice se
starom cestom uputila prema Makarskoj. Sa sobom su poveli i šezdesetak
zarobljenika, među kojima je bio i ostatak skupina širokobrijeških
franjevaca, koji su se u vrijeme žestokih borbi bili sklonili u
franjevačku hidrocentralu pored rijeke Lištice.

Prema izjavi jednog i danas živućeg partizanskog vojnika iz sastava
Vuletićeve II. dalmatinske brigade, ta je skupina zarobljenika pobijena u
jednoj kraškoj vrtači nedaleko od ceste koja od Kozice vodi prema
Makarskoj.

Samu egzekuciju obavila su dvojica vojnika od posebnog povjerenja, kazao
je očevidac, dodajući kako je jedan od njih bio Srbin iz Imotskog, a
drugi Hrvat iz jednog dalmatinskog mjesta na jadranskoj obali, što je
samo po sebi ironičan pokazatelj funkcioniranja bratstva i jedinstva u
zločinu.

Naravno, podatci koje je spomenuta rekonstrukcija ponudila – svakako
raduju. Na potezu je sada Vicepostulatura »Fra Leo Petrović i 65
subraće«, ali i općinska povjerenstva u Ljubuškom i Širokom Brijegu.
Njihove naredne aktivnosti svakako trebaju ići ka suradnji sa službenim
tijelima Republike Hrvatske, što bi u konačnici trebalo dovesti do
eshumiranja ove masovne grobnice južno od sela Kozice.

Tajnu mučeničke smrti fra Radoslava Vukšića, fra Fabijana Paponje, fra
Andrije Jelčića, fra Leonarda Rupčića, fra Bonifacija Majića, fra
Fabijana Kordića i fra Miljenka Ivankovića treba naime razriješiti i na
dostojanstven ih način pokopati.

Damir Šimić