Široki Brijeg – Na samom početku zadnjeg dana programa 2. Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca, 7. veljače 2012., na ulazu u sklonište, mjestu ubojstva i spaljivanja dvanaest fratara, vicepostulator Vicepostulature „Fra Leo Petrović i 65 subraće" fra Miljenko Stojić čitajući ulomak iz knjige o Jobu kao da prenosi njihove misli u času smrti: „Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi!"
MOJ IZBAVITELJ ŽIVI
Zajednička molitva za pokoj njihovih duša i dostojanstvena povorka krenula je prema crkvi i zastala na grobu u kojima se nalaze kosti 22 fratra. Prigodni recital koji su izveli širokobriješki framaši vratio je spomen na 66 franjevaca. Od nekih nam ostade samo ime i ponosno sjećanje. Za grobove njih 35- orice još se ne zna. Sveto misno slavlje svojim pjevanjem uzveličao je župni zbor sv. Cecilija, a misna čitanja i molitvu vjernika pročitali su članovi Frame.
ZAPISNIK
Na početku svete mise širokobriješki gvardijan fra Sretan
Ćurčić je rekao: „Vjerujemo da su oni zacijelo zadobili Božje
kraljevstvo, ali na poseban način molimo da ih Crkva uzdigne na čast
Oltara i proglasi blaženima i svetima. Fratri su zajedno sa svojim
narodom prošli i propatili mnoge Kalvarije. Mi moramo živjeti s tim. Ne
zaboravimo što se dogodilo, ali praštajmo svima. Čovjek koji je oprostio
jedino može biti slobodan čovjek. Čovjek koji ne prašta postaje samom
žrtvom zločina. Na ovoj svetoj misi, moleći za svoje pokojne, molimo da
nam Bog udijeli milost praštanja kako bi preko nas oprostio onima koji
su našem narodu i nama nanijeli zlo, a isto tako da i nama oprosti svaki
grijeh kojim smo uvrijedili Božju ljubav. Umjesto propovijedi fra
Sretan je pročitao izvorni zapisnik razgovora koji su dr. fra Bonicije
Rupčić i dr. fra Rufin Šilić vodili s časnom sestrom Emeranom Kozina 23.
listopada 1945. u Mostaru radi rasvjetljavanja okolnosti ubojstva
širokobrijeških fratara. Božja providnost je htjela da OZNA ne pronađe
ovaj zapisnik u pretresu, mjesec dana poslije ovog razgovora. S. Emerana
(krsno ime Dragica) Kozina rođena je 1916. u Međugorju. Bila je u
Širokom Brijegu na službi od rujna 1944. do 8. veljače 1945. kao
kuharica u samostanskoj kuhinji.
Na kraju sv. mise zadušnice
vicepostulator fra Miljenko Stojić izdvojio je bitne naglaske iz rada
Vicepostulature u protekloj godini istakavši pronalaženje i ispitivanje
još živućih svjedoka te se zahvalio Crkvenom sudu što je uredno primao i
ispitivao svjedoke. Pozvao je sve one koji nešto znaju o ubojstvu
hercegovačkih franjevaca da to što prije dojave. Zatim je istaknuo: „U
svemu ovome nismo zaboravili ni posmrtne ostatke onih koje smo iskapali u
različitim masovnim grobnicama. Prikupivši početni iznos novčanih
sredstava, započeli smo s DNK analizom onih pobijenih u Knešpolju među
kojima je najmanje jedan franjevac. Bude li sve kako je dogovoreno,
njihovo dostojno pokapanje trebalo bi biti krajem srpnja ovdje na
Širokom Brijegu. U međuvremenu prikupljamo i drugi dio novčanih
sredstava, kao i novčana sredstva za DNK analizu pobijenih u Ljubuškom
među kojima su najmanje dva franjevca".