Rezidba vinograda je posao s kojim počinje sezona radova u vinogradu. Stoga, svaki vinogradar jedva čeka, nakon zimskog ljenčarenja, da počne nešto konkretno raditi u vinogradu. Osim toga, to je posao kod kojeg treba uključiti «mozak», za razliku od npr. plijevljenja vinograda, koji je monoton i dosadan. Možemo reći, da je svaki trs priča za sebe. Svaki trs traži od nas, da ga dobro «odmjerimo» te da dobro analiziramo, prije nego počnemo rezidbu, koju rozgvu ćemo odstraniti, koju ćemo ostaviti za lucanj, koju za prigojni reznik, a koju eventualno za pričuvni reznik. Također moramo voditi računa, da nam trs ne pobjegne previše iznad prve žice, a isto tako, da nam krakovi ne odu previše u širinu (misli se na dvokraki uzgoj «gyjot» koji je najzastupljeniji u kontinentalnoj Hrvatskoj).
Termin rezidbe
Kao prvo, moramo odrediti najpovoljniji termin rezidbe. Kod
određivanja datuma početka rezidbe, treba znati, da zimski pupovi
podnose -13 do -15 stupnjeva celzija, jednogodišnja rozgva -18 do -20
stupnjeva celzija, a staro drvo do -25 stupnjeva celzija. Vrlo rana, kao
i vrlo kasna rezidba, ima za posljedicu kasno pupanje, a samim tim i
kasniju zriobu grožđa, što kod nas u sjeverozapadnoj Hrvatskoj nije
poželjno, zbog premalog broja sunčanih dana. Rana rezidba, već u
siječnju može biti riskantna, zbog niskih temperatura, te može doći do
smrzavanja pupova. Obično se smrznu jedan do dva gornja pupa na rozgvi,
te ako se odlučimo za ranu rezidbu, tada treba ostaviti (pogotovo na
lucnjevima), koji pup više, koje ćemo odstraniti poslije, ako svi pupovi
prežive. Prekasna rezidba pojačava «suzenje», a samim tim gubitak
hranjivih tvari. Pretjerano «suzenje» može izazvati gušenje pupova
(naročito na reznicima), ako se tekućina iz rozgve slijeva po pupu. Ovo
naročito dolazi do izražaja, na onoj rozgi, gdje rez iznad posljednjeg
pupa nije pravilno izveden. Naime, rez iznad gornjeg pupa, mora biti
izveden 2-3 cm iznad gornjeg pupa, i to ukoso na suprotnu stranu od
pupa, kako tekućina kod suzenja, ne bi zalijevala pup. Stari ljudi
govore, da se s rezidbom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj uvijek počinjalo u
ožujku oko «Jožefova». To je vrijedilo za stara vremena, ali, budući smo
svjedoci, da se klima zadnjih godina promijenila (zbog efekta
staklenika, ozonskih rupa i dr.), s rezidbom treba početi ranije. Ne
preporuča se početi prije druge polovice veljače.
Po trsu 0,9 do 1,2 kg grožđa
Nakon što smo
odredili datum rezidbe, trebamo odlučiti što želimo postići rezidbom. Da
li želimo količinu ili kvalitetu. Kako kažu naši stari, «ne možeš imati
i ovce i novce», što će reći, da količina i kvaliteta ne idu «jedno s
drugim». Naime ako se odlučimo za količinu, tada ne možemo računati s
kvalitetom budućeg grožđa, odnosno ako želimo kvalitetu, tada ćemo
rezidbu obaviti tako, da smanjimo urod te na taj način osiguramo grožđu,
da postigne što više sladora, a samim tim stvorimo preduvjete za bolju
kvalitetu budućeg vina. Danas je intencija u razvijenoj Europi i
svijetu, da se ide na minimalan urod po trsu (0,90 – 1,2 kg), kako bi
postigli što veću kvalitetu grožđa i budućeg vina. Da bi to postigli,
ide se na gušću sadnju (70 – 80 cm) i rez na jedan reznik i jedan
lucanj. Ovim načinom sadnje postiže se manji urod po trsu, veća
kvaliteta grožđa, ali količinski na grožđu ne gubimo puno, budući se
povećava broj trsova po hektaru površine. Većina vinograda u
sjeverozapadnoj Hrvatskoj sađena je na razmak sadnje od 1 – 1,2 m, a
uzgojni oblik je gyjot-ov dvokraki uzgoj s dva reznika i dva lucnja.
Količina
grožđa koja se dobije ovim uzgojem je oko 3kg po trsu, ovisno o sorti i
broju pupova. Naravno, da ovom količinom grožđa ne možemo postići
zadovoljavajuću kvalitetu grožđa te stoga treba razmišljati kako
rezidbom smanjiti urod po trsu, kako bi se približili količini od 1,2 kg
po trsu. To možemo postići, da rezidbom smanjimo broj pupova po trsu
(na lucnju 6 – 8 pupova), da, gdje god je to moguće režemo na dva
prigojna reznika i jedan lucanj te da između trsova gdje je veći razmak
sadimo novi trs i na taj način postignemo uzgojni oblik jedan reznik i
jedan lucanj. U pravilu se lucanj reže na 8 – 12 pupova, prigojni reznik
na 2 – 3 pupa, pričuvni reznik na 1 – 2 pupa. Prigojni reznik mora biti
orezan tako, da je smješten ispod lucnja. Pričuvni reznik je smješten
najčešće u blizini lucnja i reznika, dakle na istom ogranku. Pričuvni
reznik se ostavlja na onim krakovima gdje nam je trs previše pobjegao
iznad prve žice ili je previše otišao u širinu, kako bi sljedeće godine
izvršili korekciju. Iskusni vinogradari iz iskustva znaju, da svi pupovi
na lucnju nisu rodni te stoga radije ostave koji pup više kod rezidbe,
kako bi nakon što se pokaže rod izvršili prorjeđivanje grožđa, ako je
urod prevelik.
Također moramo paziti na sorte koje su zastupljene u
našem vinogradu, budući neke sorte traže kraći a neke duži rez. Tako
npr. rajnski rizling, burgundac bijeli i crni, traminac crveni,
malvazija i merlot traže dugi rez, dok kod chardonaya, rebule, župljanke
bijele i dr. možemo kombinirati dugi i mješoviti rez.
Nadalje,
moramo obratiti pažnju na debljinu rozgve koju ćemo ostavljati za lucanj
ili reznik. Neupućeni vinogradari obično ostavljaju što deblju rozgvu
(kao palac), misleći da će ona dati veći rod. Deblja rozgva ima
proširene «spužvaste» provodne snopove, pa prima veće količine vode te
zbog toga pupovi prozebu čim temperatura zraka padne ispod kritične
točke -12 do -15 stupnjeva celzija. Deblja rozgva dat će slabije rodne
mladice. Smatra se da je idealna debljina rozgve debljine olovke (8 – 12
mm).
Dezinficirati alat
Prije nego pristupimo rezidbi treba
dobro pregledati i dezinficirati alat koji ćemo koristiti (škare, pile i
dr.). Naime alat je trebalo očistiti i dezinficirati još u jesen, nakon
berbe. Škare kojim ćemo rezati potrebno je nabrusiti i dezinficirati u
čistom alkoholu, ili asepsolu, ili u rakiji. Ukoliko u vinogradu imamo
trsa koji su zaraženi (a što je kod nas zadnjih godina čest slučaj,
zahvaljujući zaraženom sadnom materijalu još u rasadniku), fitoplazmama,
virusima i sl., poželjno bi bilo da te trse, ako ih nismo odstranili iz
vinograda, označimo te ih režemo posebnim alatom, kako eventualno ne bi
alatom prenesli zarazu na zdravi trs. Naime, struka nam ne može, s
stopostotnom sigurnošću garantirati, da se i alatom ne prenosi zaraza.
Kada smo sagledali sve gore navedeno i pripremili alat, možemo pristupiti rezidbi.
Pravila rezidbe
Opće
pravilo rezidbe za gyjot-ov dvokraki i jednokraki uzgoj, je taj, da se
sa trsa, u pravilu odstranjuju prošlogodišnji lucnjevi u potpunosti, a
sa prošlogodišnjeg prigojnog reznika, se donja rozgva reže na reznik (2 –
3 pupa), a gornja na lucanj (8 – 12 pupova). Često se zna dogoditi, da
na prošlogodišnjem prigojnom rezniku imamo samo jednu rozgvu (ako nam
pupovi nisu potjerali ili su se smrzli). Tada ćemo za lucanj morati
ostaviti jednu rozgvu s prošlogodišnjeg lucnja, koja nam najviše
odgovara. Dakle, prije nego počnemo orezivati trs moramo ga dobro
pregledati te se unaprijed odlučiti što ćemo ostaviti za prigojni
reznik, a što za lucanj, da nam se ne dogodi da odstranimo
prošlogodišnji lucanj, a onda utvrdimo da na prošlogodišnjem prigojnom
rezniku imamo samo jednu rozgvu. Također moramo prilikom ogledavanja
trsa utvrditi da li nam je trs previše «pobjegao» iznad prve armaturne
žice ili su krakovi «pobjegli» previše u širinu. Ako je to slučaj tada
moramo gledati kako ćemo ga sniziti ili suziti krakove. To se radi tako,
da na kraku ostavimo jedan pričuvni reznik koji je niži ili u visini
prve žice, ako je trs «pobjegao» previše iznad prve armaturne žice. Ako
je pak «pobjegao» u širinu, tada ćemo pričuvni reznik ostaviti na onom
djelu kraka, gdje ćemo postići suženje . Slijedeće godine ćemo, s
pričuvnog reznika donju rozgvu ostaviti za prigojni reznik, a gornju za
lucanj i na taj način postići korekciju krakova. Ovdje moram napomenuti,
da treba dobro pripaziti na sortiment našeg vinograda. Naime, znamo da
je u pravilu rodna jednogodišnja rozgva koja raste iz dvogodišnje
rozgve. Kod nekih sorti to nije pravilo, dakle rodna može biti i
jednogodišnja rozgva koja raste iz starog drva. Budući naš pričuvni
reznik raste iz starog drva (krak), to treba imati u vidu. Ako pričuvni
reznik ostavljamo na sorti koja ne daje rod na jednogodišnjoj rozgvi
koja raste iz starog drva, tada slijedeće godine nećemo ostavljati
lucanj s takvog reznika, nego ćemo još jednu godinu ostaviti samo
reznik, pa tek treće godine rezati na reznik i lucanj. Isto tako, moramo
paziti da režemo tako, da ne radimo velike rane na trsu. Kroz rane u
stablo trsa ulaze razne bakterije, gljivice i voda, koji uzrokuju
propadanje trsa (eska i sl.). Takve rane treba premazivati voćarskim
voskom, silikonskim kitom i sličnim preparatima koji će dezinficirati
ranu.
Dvostruki gyjot je najzastupljeniji uzgojni oblik kod nas u
sjevernozapadnoj Hrvatskoj i općenito u kontinentalnoj Hrvatskoj. Kod
naših susjeda Mađara, ima jedan uzgojni oblik za kojeg smatram da ga
treba spomenuti. Naime, prilikom prošlogodišnjeg posjeta kolegama
vinogradarima iz okolice Balatona, odmah smo uočili u njihovim
vinogradima jedan čudan uzgojni oblik koji se primjenjuje u njihovim
vinogradima, pa smatram da bi ga trebalo prikazati, kako bi se i naši
vinogradari upoznali s njim.
Ovaj način rezidbe mi nazivamo rez u
glavu. Trs stvarno izgleda «odurno», ali bi trebalo svakako sagledati
prednosti ovoga uzgojnog oblika. Kao prvo, na trsu nema velikih rana,
što je svakako poželjno, jer na taj način produžujemo «vijek» trajanja
trsa. Svjedoci smo zadnjih godina propadanja trsova u našim vinogradima
zbog «esce». Znamo da se «esca» direktno povezuje s velikim ranama na
trsu. Druga je prednost što nema krakova, pa ne trebamo vršiti sužavanje
krakova, kao kod dvostrukog gyjota, ako nam krakovi pobjegnu u širinu, a
i lakše je kontrolirati trs da nam ne pobjegne u visinu. Iz slike se
vidi da su reznici ostavljeni iz starog drva, dok su lucnjevi ostavljeni
sa prošlogodišnjih reznika. Ovaj način uzgoja bi bilo dobro pokušati
primijeniti i kod nas, da se uoče eventualne dobre i loše strane takvog
uzgojnog oblika.
Spomenut ćemo još jedan uzgojni oblik koji je kod
nas sve više zastupljen zadbjih godina, a to je jednokraki gyjot. Radi
se o uzgojnom obliku koji se primjenjuje u vinogradima gdje je razmak
sadnje između trsova gušći (70 – 80 cm), a koji se sve više primjenjuje u
kontinentalnoj Hrvatskoj (slika 3).
Imamo samo jedan krak na
trsu, za razliku od dvokrakog gyjota gdje imamo dva kraka. Na kraku je
donja rozgva orezana na reznik, iz kojeg tjeraju dvije mladice, a gornja
je orazana na lucanj. Velike rane treba svakako izbjegavati, jer kroz
njih u trs ulaze razne bakterije i gljivice koje dovode do bržeg
propadanja trsa. Bolje je ostaviti štrljak na trsu, nego napraviti
ovakvu ranu. Štrljak neće djelovati estetski ljepo na trsu, ali nećemo
jako ošteti trs. Ovaj uzgojni oblik treba preporučiti, jer njime
dobivamo na kvaliteti grožđa, a količinski ne gubimo puno. Svakako se
preporuča za kasne sorte, kao što je graševina, rajnski rizling i sl.,
jer treba znati, da graševina koja dozrijeva na trsu s dva lucnja i dva
reznika, neće uspjeti dozrijeti i dati vino zadovoljavajuće kvalitete.
Barem ne kod nas u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. I kod ovog uzgojnog oblika
bi trebalo primijeniti rez u glavu. Zašto? Ako trs formiramo s jednim
krakom tada nam se može dogoditi da nam krak pobjegne u stranu, što će
dovesti do toga, da ćemo morati skraćivati lucanj, a što svakako nije
poželjno, jer je razmak između trsa 70 cm i samim tim smo ograničeni
prostorom.
Stara kora
Nakon što je trs orezan preporučljivo je
stablo i krakove počistiti od stare kore. Naime ispod kore se zavlače
razni nametnici i bolesti, koji se aktiviraju dolaskom toplijih dana.
Kora se može počistiti rukom ili žičanom četkom. Ako čistimo rukom, tada
je poželjno to raditi rukavicama. Ako pak čistimo žičanom četkom, tada
moramo paziti, da ne oštetimo provodne snopove trsa, koji su smješteni
ispod kore. Neki vinogradari čišćenje kore rade nakon što su izvršili
kompletno rezanje vinograda, što je u redu, ali ja smatram, da je bolje
čišćenje trsa vršiti odmah, da ne dupliramo poslove.
Nakon što smo
orezali vinograd treba iznesti orezanu rozgvu iz vinograda i što prije
ju spaliti. Znamo da u rozgvi prezimljuju razni štetnici i bolesti te je
stoga treba što prije spaliti, kako ne bi širili zarazu u vinogradu.
Stari vinogradari znaju, da je rozgva najbolja za pečenje roštilja ili
ražnjića od svinjske vratine ili karea.
Vezanje trsa
Sljedeća
radnja je vezanje trsa uz kolac i lucnjeva uz armaturnu žicu. Neki
vinogradari vežu lucanj na način da prave lukove, što estetski lijepo
izgleda, ali smatram da nije pravilno, iz razloga, što će nam se buduće
izrasle mladice isprepletati kroz armaturu te će samim tim, biti teže
vršiti zaštitu vinograda, odnosno, opasnost od raznih bolesti biti će
veća. Ja smatram da treba lucanj što više ravno vezati uz prvu armaturnu
žicu, kako bi buduće mladice mogli ravno formirati uz armaturu. Samim
time ćemo dobiti više prozračnosti, bit će nam olakšana zaštita i
plijevljenje vinograda.
Zimsko prskanje vinograda
I kao zadnju
radnju koju treba obaviti je zimsko prskanje vinograda. Preporučljivo je
obaviti dva zimska prskanja. Prvo prskanje obavljamo preparatima na
bazi bakra (Bordoška juha, Kuprablau, gotova Bordoška juha, Šampion i
sl.) i to u koncentraciji tri puta većoj od propisane uputstvom. Ovo
tretiranje vrši se prvenstveno radi zaštite od crne pjegavosti
(phomopsis viticola). Tretiranje se izvodi u fazi mirovanja loze u
mjesecu ožujku. Drugo prskanje se obavlja kada su pupovi u fazi vunenog
pupa («mišje uši»), znači nabubreni. Prskanje se izvodi uljnim
preparatima (Oleo ekaluks, Oleo ultracid, Folidol ulje i sl.), uz
dodatak sumpornih (tekući sumpor, Cromosul i sl.) i bakrenih preparata.
Kod tretiranja treba voditi računa da sumpor djeluje iznad 15 stupnjeva
celzija te stoga treba tretirati u podnevnim satima, kada su temperature
više. Ovdje treba reći, da proizvođači ne preporučaju miješanje uljnih
preparata s drugim preparatima, ali moje je iskustvo pozitivno, što se
tiče miješanja. Ovo tretiranje vrši se prvenstveno zbog grinja
(Eriophies vitis uzročnik erinoze, Phillocotes vitis i Epitrimerus vitis
uzročnici akarinoze).
I na kraju da zaključimo. Prije nego
počnemo rezidbu treba utvrditi najpovoljniji termin za rezidbu, trebamo
odlučiti što želimo postići rezidbom (količina ili kvaliteta) te prema
tome odrediti način rezidbe. Također trebamo uzeti u obzir sortiment
koji je zastupljen u našem vinogradu. Alat kojim ćemo vršiti rezidbu
treba biti naoštren i dezinficiran. Stablo i krakove trsa treba očistiti
od stare kore, i na taj način odstraniti razne nametnike i bolesti.
Veće rane treba premazivati voćarskim voskom, silikonskim kitom ili sl.,
kako bi ih dezinficirali i zaštitili od bakterija, gljivica i vode.
Nakon rezidbe, rozgvu treba što prije iznesti iz vinograda i spaliti,
kako bi vinograd zaštitili od štetnika i moguće zaraze. Nakon toga,
treba izvršiti vezanje trsa uz kolac i lucnjeva uz prvu armaturnu žicu,
kako je gore navedeno. I na kraju treba izvršiti dva tzv. zimska
prskanja vinograda. Jedno u fazi mirovanja loze i drugo u fazi vunenog
pupa (mišje uši).
Autor članka: Ivan Pribanić – www.bilikum.hr