'Neđo od Ljubuškog'' naziv je filma autorice Svetlane Broz, unuke Josipa Broza Tita, čiju režiju potpisuje Mirko Kurilić, rađenog u produkciji NVO Gariwo 2012., koji je posljednjih dana uskovitlao jako puno prašine ne samo u Ljubuškom nego i u cijeloj Hercegovini.

Glavna uloga u ovome kontroverznom filmu, posvećena je Nedeljku Neđi Galiću, starom komunisti iz Ljubuškog, rodbinski bliskog poznatom komunisti Juri Galiću, koji je čitav život živio Titovu verziju tzv. bratstva i jedinstva. Tako se i 1991. Neđo stavio na stranu onih koji su željeli „zabraniti hrvatski barjak, hrvatsku himnu i uopće postojanje hrvatskog imena", kako je to priznao i u kontroverznom filmu.

Danas, dva desetljeća kasnije, lik Nedeljka Galić se, kroz film čija je autorica unuka Josipa Broza, ponovo pojavljuje u Ljubuškom. Ovaj put kroz neistine iznesene u spomenutom pamfletu, rađenom uz sponzoriranje Vlade Norveške, gdje posljednjih godina on i Brozova žive, pokušava se ljubuške Hrvate prozvati zbog protjerivanja bošnjačke manjine.

Braniteljske udruge tražile zabranu prikazivanja spornog filma

Međutim,
u filmu se prešućuje kako je upravo Neđo Galić bio jedan od kolovođa
pokušaja, pripremanog na nalog bošnjačke tajne službe AID-a, podizanja
ustanka Bošnjaka čiji je cilj bio rušenje legitimne vlasti u Vitini i
Ljubuškom.

Spomenuti pamflet potpuno je na tragu stalnih pokušaja
diskreditiranja hercegovačkih Hrvata zbog otpora prema svakoj
Jugoslaviji i svakom jugoslavenstvu, smatraju Ljubušaci, te ističu kako
se priča o Bošnjacima kao žrtvama proteklog rata na prostoru Hercegovine
pokušava iskoristiti kao povod za nešto sasvim drugo.

-Stvarni
cilj ovog filma i afere koju on treba izazvati je pokušaj zaustavljanja
daljih istraživanja komunističkih zločina na ovom području, kazali su
nam predstavnici Udruga proisteklih iz domovinskog rata, koji traže
zabranu prikazivanja ovog filma, ocjenjujući ga kao još jednog pokušaja
unošenja nemira na inače mirno područje Ljubuškog.

Stvarni cilj je zaustaviti dalja istraživanja komunističkih zločina

Povjerenstvo
za istraživanje i obilježavanje grobišta iz II. svjetskog rata i
poraća, koje djeluje pri Općinskom vijeću općine Ljubuški, u posljednjih
je nekoliko godina, naime, istražilo lokalitete na Tomića njivi, Barama
i pored zgrade županijskog MUP-a, eshumiravši tom prigodom 59 posmrtnih
ostataka ubijenih, među kojima bi trebala biti dvojica ili trojica
hercegovačkih franjevaca, mučki pobijenih u veljači 1945.

Prema
navodima prvog čovjeka povjerenstva Vice Nižića, iznesenim u novom
broju glasila Stopama pobijenih, u tijeku su radovi i na istraživanju
četvrte masovne grobnice – smještene pored same zgrade općine.

Riječ
je o nekadašnjem središnjem zatvoru u Ljubuškom, smještenom iza same
zgrade općine, u kome su djelatnici OZN-e, KNOJ-a i tzv. Komande mjesta
Ljubuški u veljači 1945. „isljeđivali" pritvorenike. Prema neslužbenim
informacijama, riječ je o staroj zatvorskoj zgradi, koju je početkom
dvadesetog stoljeća gradila tadašnja austro-ugarska vlast, a koju su
komunisti, zajedno sa dvadesetak živih zarobljenika, navodno zatrpali
nakon rata, prikrivši tako ključni dokaz svojih nedjela.

„Do sada
nije pronađena nijedna žrtva, međutim uvidom u projektnu dokumentaciju
pronađena je moguća tamnica koja se nalazi iza zgrade Općine i ovih dana
namjerava se krenuti u njezino istraživanje", kazao je Vice Nižić u
izjavi za Stopama pobijenih.

Nižićeve riječi potvrđuje i nekoliko
preživjelih zatvorenika koji u svojim iskazima spominju „kuću smrti u
neposrednoj blizini zgrade općine u Ljubuškom", navodeći kako su upravo s
tog mjesta zatvorenici odvođeni na razna stratišta u neposrednoj
blizini ovog malog hercegovačkog mjesta.

Žele zaštititi Josipa Broza i živog Juru Galića

Dostupni
izvori kazuju kako su puni nadzor nad spomenutom „kućom smrti" imali:
zapovjednik III. vojnog područja – Aziz Kudra, tadašnji šef OZN-e u
Ljubuškom – Petar Jelčić i tzv. komandant mjesta Marijan Primorac. Oni
su, uz svesrdnu potporu nadređenih struktura i uz punu suradnju s
Okružnim komitetom KPJ z zapadnu Hercegovinu bili gospodari života i
smrti te kreatori procesa punjenja masovnih grobnica koje se sada
istražuju.

Međutim, oni više nisu među živima ali je među živima
njihov suradnik Jure Galić, tadašnji tajnik Okružnog komiteta KPJ za
Zapadnu Hercegovinu, partijskog tijela koje je imalo ključnu ulogu u
pravljenju popisa „narodnih neprijatelja", na temelju kojih su OZN-u,
KNOJ i tzv. komanda mjesta dalje postupali.

>>Novi prilozi za životopis Jure Galića: Zbog čega je odvjetnik dr. Božo Nikolić usmrćen u mostarskoj „Ćelovini"?

>>Jure Galić za Slobodnu Bosnu: Bio sam očevidac partizanskog pokolja civila u Vrgorcu 15. lipnja 1942.

>>Miljenko Stojić: Komunisti u Hercegovini ubili 20.000 Hrvata

Naravno,
o ovim masovnim grobnicama sam Galić se javno ne izjašnjava. Na to ga
ne prisiljavaju niti institucije države, niti glas javnosti.

Međutim,
očito su krugovi moći procijenili kako omerta neće moći trajati u
nedogled. Stoga su Svjetlana Broz i Nedeljko Galić ciljano angažirani
kako bi priču o kaznenoj odgovornosti svojih predaka i brutalnim
komunističkim egzekucijama okrenuli u sasvim drugom smjeru.

Ni
sudjelovanje određenih međunarodnih institucija, poput Vlade Norveške i
pojedinih veleposlanika, u ovom projektu svakako nije slučajno.
Prisjetimo li se tvrdnji o Josipu Brozu kao visokopozicioniranom
britanskom masonu te sve očitijih pokušaja stvaranja četvrte
Jugoslavije, bez obzira zvali je „regionom", „Jugosferom" ili „Zapadnim
Balkanom", doći ćemo do odgovora i na to pitanje!