Široki Brijeg, 6. veljače 2019. (Lucijana Kožul) – Večeras je u samostanskoj crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu nastavljen molitveni program »IX. dana pobijenih hercegovačkih franjevaca«. Molitva krunice uobičajeno je započela u 17.30, a zatim je u 18.00 uslijedila sv. misa koju je, kao i prethodne dvije večeri, predslavio fra Ivan Landeka, ml., uz sumisništvo vicepostulatora fra Miljenka Stojića i fratara iz širokobriješkog samostana.

Misna čitanja čitali su članovi Franjevačkog svjetovnog reda Široki Brijeg. Na sv. misi je pjevao zbor Sv. Ivana Krstitelja iz područne crkve u Knešpolju, pod ravnanjem Marka Salavarde.

Fra Ivan Landeka je u propovijedi istakao sljedeće. »Mučeništvo nas uvijek usmjerava prema nebu, prema uskrsnuću, prema vječnosti. Kao duhovni potomci ne želimo zaboraviti svoje mučenike. Zašto? Kad se nekoga sjećamo, onda ostajemo u trajnom zajedništvu s tom osobom. Iako ta osoba više nije tjelesno s nama, duhovno smo povezani po sjećanju. Zato se mi ovim »Danima pobijenih hercegovačkih franjevaca« sjećamo njih i članova puka Božjega. Važno je da to sjećanje nikada ne prestane. Tako ćemo ostati u trajnom duhovnom zajedništvu s njima. Naše vjerničko sjećanje nije samo puko obično sjećanje, nego nas preobražava, oblikuje. Spominjući se njih, njihova života i smrti, učimo od njih. Ono što je njima sveto i nama je sveto. Njihove vrjednote postaju naše, postaju naša stvarnost.

U našoj je Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji veoma zanimljivo primijetiti da imamo puno fratara koji su rođeni upravo u godinama Drugog svjetskog rata i poraća, kada su naši fratri, kojih se ovih dana spominjemo, ubijani ili neposredno nakon toga. Nemali broj ih je rođen u drugoj polovici 40-tih i početkom 50-tih godina prošloga stoljeća. Ako tome pridodamo one koji su u međuvremenu umrli, možemo reći da su oni naslijedili onih 66 koji su u Drugom svjetskom ratu i poraću pobijeni i tako se naša franjevačka Zajednica obnovila. Kao da su naši tadašnji očevi i majke, vidjevši sve što se događa, ovako u sebi razmišljali: “Naši su fratri pobijeni. Mnogo je puka pobijeno. Ali mi ćemo uz Božju pomoć roditi i podići djecu, a među njima će Gospodin izabrati nove fratre, kao i nove očeve i majke.” I gledajući statistike kao da je to tako bilo«, riječi su fra Ivana Landeke.

Pri završetku sv. mise zadušnice dodijeljene su i nagrade za najbolje radove pristigle na Nagradni natječaj na temu pobijeni hercegovački franjevci, za uzrast odrasli. Prvu nagradu osvojila je Mirela Lovrić sa Širokog Brijega za dramu »Dide, pobiše nam fratre«. Drugu nagradu osvojio je Ante Matić iz Zagreba za priču-svjedočanstvo »Mučenička smrt fra Stjepana Naletilića, njegova brata Marijana i Matiše Penavića«. Treća nagrada pripala je Sanijeli Matković sa Širokog Brijega za rad »Riječ bijaše i na kraju«.

Na koncu sv. mise zadušnice fra Miljenko Stojić, vicepostulator, zahvalio se fra Ivanu Landeki koji je predvodio trodnevnicu u čast pobijenih hercegovačkih franjevaca. Također se zahvalio i trećarima. »Inače su nam, zajedno sa svojim voditeljem fra Danom Karačićem, na raspolaganju tijekom cijele godine. Uređuju ovu grobnicu naših pobijenih fratara u crkvi, čiste ratno sklonište, pomažu nam oko glasila Stopama pobijenih i još puno toga. Hvala im!«
Vrelo Pobijeni.info